Uloga odgovornog roditeljstva, osjetljivog na potrebe djece u ranom razvoju

Beba se rodi s nekoliko dobro organiziranih ponašanja. Gledanjem, sisanjem i plakanjem, djeca vrlo rano uče kako upravljati okolinom i kako istraživati i nadzirati svoju fizičku i društvenu okolinu. Ova prva organizirana ponašanja su prva sredstva pomoću koji bebe organiziraju svoj vlastiti svijet. Isto tako, predstavljaju važne korake u razvoju drugih vještina, poput dohvaćanja i držanja predmeta, hodanja ili izražavanja emocija osmjehivanjem i smijanjem, što im omogućava daljnje istraživanje i organiziranje okoline u kasnijoj dobi. 


Roditelji mogu biti iznenađeni kako beba, nedugo nakon rođenja promatra svoju okolinu. Novopečeni roditelji mogu se iznenaditi time što beba čak i u prvim trenucima svojeg života dok leži, naizgled promatra svoju okolinu širom otvorenih očiju i istražuje ju. Istraživanja su pokazala da i osam sati nakon rođenja, čak i u potpunom mraku, bebe otvaraju svoje oči i pokreću ih kao da pokazuju svoju namjeru da bi nešto istraživali. Beba zapravo gledanjem želi pokazati da raspolaže sredstvom koje joj pomaže, da djeluje na okolinu, ali isto tako da reagira na nju.

Sljedeće urođeno, organizirano ponašanje je sisanje. Iako nam se čini da je sisanje samo refleksna aktivnost, s obzirom na to da se vrlo lako izaziva oralnim istraživanjem, postoje i druge situacije u kojima sisanje nema karakteristike refleksne aktivnosti, već organiziranog ponašanja. Sisanje je prva složena radnja koju dijete prilagođava brojnim i različitim uvjetima i promjenama u okolini. Načini sisanja mijenjaju se ovisno o traženju izvora hrane, pribavljala li se hrana ili ne, trajanju aktivnosti hranjenja, istraživanju okoline i sl.  Sisanje ima svoju socijalnu ulogu u procesu stvaranja privrženosti majke i djeteta, a isto tako ima i umirujuću ulogu (primjer sisanje dude-varalice tijekom umirivanja kod razdražljivog ponašanja ili bolnog iskustva).

Treće, organizirano ponašanje je plakanje. U prošlosti su se navodile različite vrste plača kod beba, pa su se tako razlikovali gladni ili temeljni plač, ljutiti ili bijesni plač i bolni plač, a navodio se i plač kojim dijete pokazuje strah. Vrsta plača može se razlikovati na temelju njegova vremenskog trajanja, visine, ritma i sl. Plač bebe tipičnog razvoja, prepoznatljiv je po svojoj visini, ali i po ritmu. Međutim, kod beba kod kojih su prisutna odstupanja u razvoju mozga, beba sa sindromom Down ili sindromom mačjeg plača te kod beba koje su prijevremeno rođene, plač može biti više frekvencije, neuobičajen, drugačije ili abnormalne vremenske strukture. Dakle i plač može odražavati funkcioniranje središnjeg živčanog sustava djeteta. Temeljno je sredstvo  komuniciranja kojim beba želim privući osobu koja o njoj brine bliže sebi, a može utjecati i na izgradnju društvenih odnosa, povoljnih ili nepovoljnih, ovisno o tome kako osobe koje o njima brinu doživljavaju njihov plač.

Komunikacija između roditelja i beba, jedna je od najvažnijih bebinih interakcijskih iskustava u ranoj dobi. Odgovorno roditeljstvo, osjetljivo na potrebe djeteta ima važnu ulogu u djetetovom kognitivnom, socijalnom i emocionalnom razvoju.
Ključne komponente odgovornog roditeljstva, osjetljivo na potrebe djeteta, temelje se na uzajamnoj i recipročnoj komunikaciji između roditelja i djeteta u vidu da:
  • Dijete roditeljima šalje komunikacijske signale putem motoričkih aktivnosti, izraza lica i vokalizacije i sl.
  • Roditelj prepoznaje djetetove komunikacijske signale, a zatim emocionalno podržavajuće, uvjetovano i razvojno prikladno odgovara na komunikacijske signale
  • Dijete dobiva iskustvo predvidljivog odgovora na iste te komunikacijske signale
Davanjem pravilnog i razvojno prikladnog odgovora na potrebe djeteta, može se primjenjivati u brojnim aktivnostima poput aktivnosti hranjenja, umirivanja beba, uspavljivanja ili tjelesnih aktivnosti, a isto tako i u sjedilačkim aktivnostima. Primjerice, kod umirivanja ovisno o vrsti plakanja i prepoznavanju potreba djeteta, roditelji mogu pokušati umiriti dijete podizanjem, previjanjem, umatanjem u deku, dudom-varalicom, predmetima koje mogu promatrati, umirujućim, ritmičnim zvukovima, i sl. Roditelj također može prikladno odgovoriti na djetetove znakove gladi i sitosti i samo u tim uvjetovanim situacijama nahraniti dijete. Nije potrebno koristiti hranjenje kao strategiju umirivanja, kada dijete ne pokazuje znakove gladi. Ovakav prikladan odgovor može povoljno utjecati na pravilan razvoj obrazaca spavanja, što mu pomaže u produljenju tjelesne aktivnosti za vrijeme budnosti, a to onda može pomoći u bolje razvoju djetetove samoregulacije vlastitog apetita.

Svaki roditelj razumije kako ne postoji jednostavan recept za davanje odgovora na svaku bebinu potrebu. Svaka beba jedinstvena je, s jedinstvenom osobnošću i potrebama. Prema tome, važno je razumjeti na koji način beba komunicira s osobama koje o njoj brinu, odnosno kako prepoznati određene komunikacijske poruke koje bebe šalju i  kako prikladno odgovoriti na njih.


Literatura:

  1. Paul, I. M., Williams, J. S., Anzman-Frasca, S., Beiler, J. S., Makova, K. D., Marini, M. E., ... & Birch, L. L. (2014). The intervention nurses start infants growing on healthy trajectories (INSIGHT) study. BMC pediatrics, 14(1), 1-15.
  2. Pérez-Escamilla, R., Segura-Pérez, S., & Lott, M. (2017). Feeding guidelines for infants and young toddlers: a responsive parenting approach. Nutrition Today, 52(5), 223-231.
  3. Ross, V., Haith, M. M., & Miller, S. A. (2005). Dječja psihologija. Zagreb: Naklada Slap.

Trebate savjet ili terapiju? Naš tim vas čeka s osmijehom!