VAŽNOST RANOG KREIRANJA POTICAJNE OKOLINE ZA DJECU S NEURORIZIKOM

Iščekivanje novog člana obitelji emotivno je i uzbudljivo razdoblje za sve buduće roditelje ali i njihove najbliže. Iako u većini slučajeva trudnoće i porodi protječu uredno, a informacija i savjeta za buduće roditelje je pregršt, potrebno je više razgovarati o tome što činiti ako je novorođenče u neurorizičnoj skupini.

Neurorizična djeca su izložena brojnim čimbenicima rizika prije, tijekom i nakon poroda. Uslijed traume živčanog sustava, može doći i do teškoća u funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, a što dovodi do pojave simptoma rizika. Svakako, pri detekciji neurorizika potrebno je započeti sa što ranijim habilitacijskim programom. Jedna od najrizičnijih skupina su nedonoščad rođena prije 28. tjedna trudnoće. Ova skupina djece rođena su u vremenu kada je prisutna izrazita osjetljivost u središnjem živčanom sustavu te je pravilno postupanje s bebom nužno odmah po porodu, kako bi se umanjio rizik od pojave oštećenja i neurorazvojnih teškoća u kasnijoj dobi.

Po rođenju, palčići se nalaze na odjelu neonatalne jedinice. Ako ovaj prostor promatramo kao osjetilno okruženje, može se reći da se značajno razlikuje od okruženja u maternici te je izloženo brojnim intenzivnim, neuobičajenim podražajima, koji nisu prikladni za njegovu trenutnu razvojnu dob, a što može prouzrokovati promjene u razvoju uobičajenih senzornih (osjetnih) obrazaca.
Taktilni (dodirni) osjetni sustav i vestibularni osjetni sustavi (sustav za održavanje ravnoteže i posture tijela) su razvijeniji, međutim po porodu su manje stimulirani. S druge strane, djetetovi slušni i vidni osjetni sustavi su slabije razvijeni, ali dobivaju mnogo više stimulacija. Ove promjene koje se događaju nakon rođenja, mogu predstavljati veći rizik za pojavu teškoća u organizaciji središnjeg živčanog sustava djeteta i u razvoju tipičnih obrazaca ponašanja nakon rođenja, a mogu imati veliki utjecaj na kasniji razvoj igre, sudjelovanje u društvenim aktivnostima i samozbrinjavanju.



Nedonoščad imaju često posebne zahtjeve za njegovanjem odnosa između roditelja i djeteta, s obzirom na to da provedu određeni broj tjedana u inkubatoru, pa je smanjena učestalost njihova držanja i milovanja.  Po dolasku kući, postoji mogućnost pojave razdražljivog plača i nepravilnih obrazaca spavanja i budnosti. Kroz vrijeme istraživači su uvidjeli važnost socijalnih interakcija između prerano rođene djece i njihovih majki, te su dozvolili mogućnost dodira s djetetom.  Ove važne socijalne interakcije doprinose povećanju samopouzdanja roditelja u ponašanju prema djetetu.


 
Osim naglašavanja važnosti interakcije roditelja i djeteta u početnim tjednima života nedonoščadi, potrebno je osvijestiti važnost poticajnog okruženja u kojem se dijete boravi po porodu. Za vrijeme boravka u bolnici nekoliko je istraživanja pokazalo pozitivne učinke dodatne osjetilne stimulacije prerano rođene djece. Programi osjetilnog obogaćivanja okoline u kojoj se dijete nalazi, imali su brojne pozitivne učinke na razvoj djeteta (povećanje djetetovih kognitivnih sposobnosti, smanjena pojava neprilagođenih obrazaca ponašanja u kasnijoj dobi). Kako se svakom djetetom pristupalo individualno, ovisno o tome traži li ili izbjegava određeni podražaj, tako se u istraživanjima i spominje uvođenje intervencije s medvjedićem koji diše s ciljem pružanja mogućnosti djetetu da odluči želi li određenu vrstu podražaja prihvatiti ili izbjeći, odnosno djeca su da mogla dodirivati ili izbjegavati njegov podražaj.  

Iz svega navedenog, jasno je da je sa stimulacijom, u skladu s mogućnostima i preporukama medicinskog osoblja, potrebno započeti odmah po porodu, no s istom je uz savjetovanje stručnjaka posebno važno nastaviti i po dolasku kući, kada prestane nadzor stručnog osoblja kako bi stvorili poticajno osjetilno okruženje za bebu te redovnom stimulacijom smanjili mogućnost pojave oštećenja i neurorazvojnih teškoća.

 
Primjeri osjetilnih stimulacija:
  • Taktilne: dodir, taktilna masaža, kontakt s kožom, koža na kožu i sl.
  • Vestibularne: na bilo koji način omogućiti ljuljuškanje, njihanje, korištenje vibrirajućih materijala
  • Proprioceptivne: poticanje različitih vrsta pokreta za vrijeme boravljenja u bolničkom okruženju i nakon, pasivno pomicanje udova, poticanje fleksije ili ekstenzije udova, fizikalna terapija.
  • Slušne: muzikoterapija, klasična glazba (Mozart, Bach), uspavanke, pjevanje, majčin glas, govor ili otkucaji srca, pričanje od strane roditelja ili odraslih i sl.
  • Okusne: poticanje dojenja, kolostrum, mirisi
  • Vidne: kontakta očima, korištenje mobilnog svjetla ili drugi pokretnih predmeta (ciklično ili izlaganje ili prigušivanje ili smanjenje podražaja) koji potiču vidnu stimulaciju.

Važno je naglasiti da je u osmišljavanju programa poticanja i kreiranju poticajne osjetilne okoline, potrebno svakom djetetu pristupiti individualno, ovisno o njegovim snagama i potrebama.

 

 

Literatura:
  1. Celik, H. I., Elbasan, B., Gucuyener, K., Kayihan, H., i Huri, M. (2018): Investigation of the relationship between sensory processing and motor development in preterm infants. American Journal of Occupational Therapy, 72(1)
  2. Ljutić, T., Joković Oreb, I., i Nikolić, B. (2012): Učinak ranog integracijskog programa na motorički razvoj djeteta s neurorazvojnim rizikom. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 48(2), 55-65.
  3. Matijević, V., i Marunica- Karšaj, J. (2016): Smjernice (re) habilitacije djece neurorazvojnim poremećajima. Fizikalna i rehabilitacijska medicina, 27(3-4), 302-329.
  4. Pineda, R., Guth, R., Herring, A., Reynolds, L., Oberle, S., & Smith, J. (2017). Enhancing sensory experiences for very preterm infants in the NICU: an integrative review. Journal of perinatology : official journal of the California Perinatal Association, 37(4), 323–332. https://doi.org/10.1038/jp.2016.179
  5. Ross, V., Haith, M. M., & Miller, S. A. (2005). Dječja psihologija. Zagreb: Naklada Slap.

 

Trebate savjet ili terapiju? Naš tim vas čeka s osmijehom!