Kako bi informacije i vještine koje učimo mogli koristiti potrebno je da one budu pohranjene u dugoročnom pamćenju i to nam je jasno. Međutim, različit je način učenja i pohranjivanja nekih informacija (kao što su brojevi mobitela, tekstovi pjesama, neke epizode i sjećanja i sl.) i vještina (kao što je primjerice s jedne strane vožnja bicikla, rola, trčanje ili s druge strane piti iz čaše, korisititi vilicu i žlicu i još puno toga). Pamćenje tih različitih informacija naziva se deklarativno pamćenje, a na njega većina nas misli kada o pamćenju govori.
No, ono o čemu danas pišem je druga vrsta pamćenja – implicitno pamćenje koje je automatsko jer ne ovisi o svijesti, niti o kognitivnim funkcijama i stupnju znanja.
Implicitno pamćenje obuhvaća već ranije spomenute naučene vještine, ali i udešavanje (npr. šećemo li se po mraku nakon horor filma, osjećat ćemo strah) te kondicioniranje (npr. automatsko slinjenje kada vidimo i/ili namirišemo hranu). Mi ćemo se u ovom postu držati procesa učenja i pamćenja vještina.
Učenje i pamćenje vještina iskazuje se poboljšanim izvođenjem određenih perceptivnih ili motoričkih zadataka, a brojnim pokušajima i ponavljanjima se naposljetku automatizira.
Učenje vještina odvija se kroz tri stadija koja su nam značajna u svakom podučavanju i/ili terapijskom radu:
- Kognitivni stadij
U ovom stadiju pri izvođenju neke vještine gotovo neprestano o njoj trebamo razmišljati ili je verbalno popratiti. Konkretno, to bi značilo da u tom inicijalnom stadiju, učenje moramo razlomiti na korake i dijete neprestano uz prikladan oblik (moguće vizualna podrška) podsjećati na korak i/ili zahtijevati od djeteta da se samo prisjeti što slijedi. - Asocijativni stadij
U ovom stadiju vještinu uvježbavamo kroz izvođenje različitih stereotipnih aktivnosti u kontroliranim uvjetima (u kabinetima, domu i sl.). Važno je dobro uvježbati izvedbu u tim aktivnostima kako bi naposljetku moglo doći do generalizacije. - Autonomni stadij
U ovom stadiju vještina je postala motorički program i pri njezinoj izvedbi više ne moramo razmišljati. Primjerice, dijete se samostalno posjeda na bicikl i pedalira bez razmišljanja o tome što mu trebaju raditi noge ili ostatak tijela da bi bio stabilan i došao do cilja.
Iz ovoga nam je jasno da je svako implicitno pamćenje jednom bilo deklarativno, a brojnim ponavljanjem i posredovano kortikostrijatalnim putevima, došlo je do automatizacije.
Poznavajući neurokognitivnu pozadinu koja se nalazi iza ovih procesa, lakše možemo koncipirati plan, aktivnosti i akcije za stjecanje i uvježbavanje određenih vještina kod djece. To će, naravno, osim ovih procesa ovisiti i o individualnim jakim snagama i potrebama djeteta i obitelji, ali i njihovog socijalnog konteksta.
Literatura:
Babić Leko, M., Bilić, B., Chudy, H., Radoš, M., Šimić, G., Tkalčić, M. & Vukšić, M. (2019) Uvod u neuroznanost učenja i pamćenja. Zagreb. Ljevak.