Kako bi dijete bilo u mogućnosti usvajati nove informacije ili se prisjećati onih pohranjenih u svrhu izvršavanja nekog zadatka ili vježbe, odnosno da bi moglo učiti i pamtiti, potrebno je doseći optimalne unutarnje i okolinske uvjete. O unutarnjim optimalnim uvjetima pisala sam u prošlom blogu, a ako ste ga propustili škicnite OVDJE.
Prije svega važno je naglasiti da sve ono što se u okolini događa, svakako utječe na optimalnost unutarnjih uvjeta, zapravo, to je i izvrsna vijest – jer znači da svojim akcijama možemo djetetu omogućiti efikasnije učenje, pamćenje i stjecanje novih vještina. Pa idemo vidjeti kako osigurati optimalne vanjske uvjete za učenje.
- Tempo primjeren djetetovim mogućnostima
Složit ćemo se da živimo u brzom svijetu, gdje se informacije i akcije brzo izmjenjuju, a čekanje unosi nervozu u naše svakodnevno funkcioniranje. Čini mi se da smo to na neki način prenijeli i na rad i interakciju s djecom. Prebrze promjene u sadržaju i postavljanju pitanja djetetu ne daju mogućnost da procesuira informaciju i time narušavamo procese učenja i pamćenja.TIPS & TRICKS: kada djetetu date neki nalog, pokušajte nabrojati barem do 20 prije nego uputu ponovite.
- Primjerena razina kompleksnosti zadataka
Tehnološki napredak i ekspanzija društvenih mreža donijela je sjajne stvari poput različitih već u potpunosti razrađenih aktivnosti, priručnika, ideja i drugog sadržaja za podršku ranom razvoju. Međutim, ono na što zaboravljamo u konzumaciji tog sadržaja je na činjenicu da je svako dijete drugačije i da su razvojne mogućnosti (naročito u najranijoj dobi) poprilično nejednake. Uslijed toga zna se događati da djetetu damo zadatak koji nije primjerene kompleksnosti. Nesrazmjer između razvijenih vještina i težine zadataka dovodi do atipičnosti – ponašanja, regulacije, tonusa i sl. TIPS & TRICKS: Procijeni koliko zahtjevnu aktivnost ćeš djetetu dati i potom promatraj njegov odgovor. Reagirati je potrebno kod malih znakova atipičnosti i sukladno tome dodatno otežavati ili olakšavati zadatak. - Razina motiviranosti
Motiviranost je izrazito važna, posebno u kontekstu uvježbavanja onih vještina i obavljanju onih zadataka koji su nam teški i oko kojih se mučimo. S razlogom djeca najbolje uče kroz igru – jer ih u igri pokreće unutarnja motivacija i to je ono što trebamo iskoristiti. Uvijek se vodimo djetetovim interesima kroz koje kreiramo situaciju učenja i efekti će biti puno bolji. TIPS & TRICKS: Kada tek krećeš s djetetom raditi na nekoj vještini, dobro ispitaj njegove interese (vezane uz igračke, slikovnice, aktivnosti). Na inicijalnom susretu ili na početku uvježbavanja koristi ih kao asa u rukavu. - Dovoljno pauza
Ne raditi ništa, biti u tišini, omogućiti djetetu vrijeme kada radi što god želi – samo, nije krivo. Na taj način ne gubimo vrijeme nego omogućavamo mozgu da procesuira informacije i da pobuđenost i u ostatku vremena koje ćemo provesti u aktivnosti bude na onoj najoptimalnijoj razini grafa (vidi ovdje). Osim redovnih i čestih pauza tijekom sata i/ili dana, važno je omogućiti djetetu dovoljnu količinu kvalitetnog sna. Za vrijeme spavanja hipokampus nije “bombardiran” novim informacijama koje mu dolaze iz moždane kore što mu omogućava sustavnu konsolidaciju. Retencija zadatka će biti značajno bolja ako nakon nje slijedi faza odmora ili spavanja nego ako je zadatak popraćen daljnjom kontinuiranom aktivnošću.TIPS & TRICKS: Kroz vizualni raspored dana ili sata odredite vrijeme za odmor i tišinu.
Učenje i pamćenje kompleksni su procesi i iza njih stoji čitav niz neurobioloških procesa. Način na koji strukturiramo sat ili dan, ovisno kada i kako s djetetom provodimo vrijeme, uvelike može pomoći ili odmoći tim kompleksnim procesima. Ako želite i dalje aktivno učiti sa mnom, pozivam vas da mi se pridružite na besplatnoj newsletter listi (KLIKOM OVDJE) kako ne bi propustili moje buduće blog postove i druge obavijesti.
Literatura:
- Babić Leko, M., Bilić, B., Chudy, H., Radoš, M., Šimić, G., Tkalčić, M. & Vukšić, M. (2019) Uvod u neuroznanost učenja i pamćenja. Zagreb. Ljevak.
- Hausfather, Samuel J. “Vygotsky and Schooling: Creating a Social Context for Learning.” Action in Teacher Education, vol. 18, no. 2, July 1996, pp. 1–10.